Arhiva kategorije: Predstave

Multimedijalna predstava “Što kaže!?”

 

 

Ideja, sinopsis i režija: Angel Naumovski

Glazba: Deaf band DLAN

Video i montaža: Lino Ujčić Matessa i Angel Naumovski

Dizajn promotivnog materijala: Lino Ujčić Matessa

Sudjelovali: Iva, Lemary, Siniša, Dražen, Ming, Renato, Nedeljko, Lino i Angel

Hvala: URK Močvara, cafe & lounge bar 5MART i Mariu Kovaču

DEAF BAND DLAN

Vokal na govornom jeziku: Iva Valentić

Vokal na znakovnom jeziku: Marija Lemary Dujmović

Vokal, djemba i tamburin: Nedeljko Feljan

Bubnjevi: Dražen Maleković

Gitara: Siniša Matijašić

Bass gitara: Minsheng Pi

Bass gitara: Angel Naumovski

Inkluzija je proces uključivanja osoba s različitim oblikom invalidnosti u što aktivnije i ravnopravnije sudjelovanje u društvu. Jedan od oblika inkluzije je i stanovanje uz podršku, pomoću kojega se osobama s poteškoćama uz stručnu pomoć pomaže da što samostalnije žive u društvu umjesto da čitav život provedu izolirani u nekoj ustanovi… Bla bla bla. Dosta teorije i o mrtvih slova na papiru!!! Pravi primjer inkluzije doživjetićete  u mjuziklu „Što kaže!?“ od strane izvođača koji svakodnevno žive unutar definicije inkluzije.

 

 

Odiseja: 10 minuta i 9 mjeseci

Ideja i režija: Lino Ujčić i Dramski studio „DLAN“

Suradnja: Sandra Banić Naumovski

Kostimografija:   Dramski studio „DLAN“

Scenografija: Dramski studio „DLAN“

Glume: Iva Vrbos, Lino Ujčić i Angel Naumovski

Predstave: 8.kolovoz.2012 u Tallinu, Estonija –Festival Salvia

8.studeni.2012 u Mariboru, Slovenija – Festival plesa gluhih osoba Maribora

25.siječnja 2013 u Zagrebu, Tiflološki muzej – Noć muzeja 2013

9 Mjesec i 10 minuta igre života. Nakon devet mjeseci sigurnosti, topline i samo-istraživanja u majčinoj utrobi doći u borbi sa svakodnevnim životom …

RUKE KOJE PLAČU

Premijera predstave: 21.06.2006.  Zagreb, Kazalište KNAP, Kulturni centar Pešćenica

Scenarij i režija: Angel Naumovski
Suradnica na scenariju: Vesna Ivasović
Scenski pokret: Sandra Banić
Odabir glazbe: Mario Kovač i Sandra Banić
Svjetlo: Mario Vnučec
Scenografija: „DLAN“ i Lino Ujčić
Savjetnici: Ljiljana Zagorac i Mario Kovač
Glume: Milena Rašković, Angel Naumovski, Goran Matijević, Jasminka Težak,  Robert Lovrić, Branka Rešetar, Iva Vrbos, Lino Ujčić, Slavica Pemper, Ivan Plejić i Vojin Perić (glas dekana)
Produkcija: Udruga „Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“

„Ruke koje plaču” je priča o položaju i tretmanu gluhih osoba u društvu, od vremena o kojem imamo povijesne zapise pa sve do danas. Danas neki “posebni” ljudi polako dobivaju svoje mjesto u društvu. Što je s onim “posebnim” ljudima koji to mjesto ne uspijevaju dobiti i što se događa među samim “posebnim” ljudima, pitanja su koja otvara ova predstava.

Video i fotografija: Jadran Boban

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

RITAM, ZNAKOVI I RAP

Premijera predstave: 14.05.2009. Kazalište KNAP, Kulturni centar Pešćenica

Koreografija: Sandra Banić Naumovski i Selma Banich

Glazba: Adam Semijalac
Svjetlo: Mario Vnučec

Produkcija: Udruga ‘Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN’
Za producenta: Angel Naumovski
Plešu: Ana Gamilec Mažuran, Ružica Kežman, Robert Lovrić, Goran Matijević, Angel Naumovski, Milena Rašković, Branka Rešetar,  Slavica Pemper, Lea Starčević, Lino Ujčić i Iva Vrbos

Gostovanja:
– 30.11.2009. u Rijeci
– svibanj, 2009. –  7. Festival prvih na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
– 19.12.2009. u Novoj Gradiški

RITAM 1

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SONY DSC

SONY DSC

SONY DSC

RITAM 6

MUKE I JADI GLUHIH PREPRODAVAČA PRIVJESAKA

 

Premijera predstave: 21.05.2008. Kulturni centar Peščenica

Ideja, sinopsis i režija: Angel Naumovski
Glazbena podloga: Adam Semijalc
Glas: Dinko Vujević
Svjetlo i tehničko vođenje predstave: Mario Vnučec
Scenografija: Udruga “Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN”
Dizajn plakata i programskih knjižnica: OFFSTUDIO/ Ana Banić i Maša Vukmanović
Produkcija: Udruga “Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN”
Glume: Milena Rašković, Angel Naumovski, Lino Ujčić, Goran Matijević, Branka Rešetar, Iva Vrbos,Slavica Pemper i Ivan Plejić

Predstava je realizirana potporom Gradskog ureda za obrazovanje,kulturu i šport i Ministarstva kulture.
Posebno zahvaljujemo Kulturnom centru “Peščenica”, Sandri Banić Naumovski i Ioanu Barbu na podršci i pomoći.
Zahvaljujemo: Veroni, Dušanu, Damiru i ostalima na savjetima i pomoći.

Gluhi preprodavači privjesaka. U prvi mah, to izgleda kao svima opće poznata i jasna stvar, stvar o kojoj ne treba trošiti puno riječi. Jednostavna borba za goli život tj. zaradu i preživljavanje. Ali, za one koji znaju više o tome, to je i krvava borba za svojim položajem u društvu. Sve što ste vidjeli na javnim prostorima, nije ravno onim situacijama koji se događaju u ozbiljnim trenucima “iza kulisa”. “Jer pokvarenost ovog svijeta je golema i čovjek se stalno mora kretati na nogama kako mu ih ne bi ukali” (Bertolt Brecht)

PJESMA GLUHONIJEMOG
Autor slijedeće pjesme je gluhonijem i
moli ljubazno da je otkupite!

Ti čuješ glasove svojih ljubljenih,
čuješ pjevajući zbor ptica,
čuješ let marljivih pčela,
svi ovi tonovi prodiru do tvojih ušiju.

Ti čuješ zvonjavu zvona
sa visokog crkvenog zvonika;
čuješ što tvoja djeca pjevaju,
te time imaš vrhunsku radost.

Na radiju čuješ pjesme i muziku,
pričaš o ljubavi i politici,
čuješ sve što se oko tebe događa,
kako li je čujnost velika sreća!

Sve je to gluhonijemom uskraćeno,
jer ga te patnje muče,
ništa ne čuje i jedva može govoriti.
Kakav li je to tek život?

Zamisli se , da ti više ne čuješ,
kako li bi za tebe težak život bio,
kada ne bi čuo to što tvoji najdraži govore,
Kakav li je to život? Pitao bi sebe.

muke 4

muke 3

muke 2

muke 1

RUKE KOJE PLAČU III: Katastrofa

 

Premijera predstave: 20.prosinca 2014. Kulturni centar Trešnjevka

Ideja, sinopsis i režija: Angel Naumovski
Svjetlo:  Claudio Canciani
Glazba: Dražen Maleković i Angel Naumovski
Prevođenje na hrvatski znakovni jezik i hrvatski jezik: Marta Slamić
Scenografija i kostimografija: Dramski studio DLAN
Dizajn: Lino Ujčić
Glume: Iva Vrbos, Branka Rešetar, Petra Podhorsky, Goran Matijević,  Mingsheng Pi  i Lino Ujčić

Kad je sve izgubljeno ostaje budućnost.
Budućnost se ne može predviđati nego se treba stvarati.
Ne želim budućnost koja će prekinuti veze s prošlošću.

Ove tri rečenice su temelj predstave. U predstavi prošlost, sadašnjost i budućnost ne mogu biti međusobno povezane niti autonomne. To je prokletstvo koje je  ovu predstavu pratilo i uvijek će je pratiti. Jedino nam preostaje misliti kako se nositi s prokletstvom – prihvatiti ga kao prijatelja i pomiriti se s njim ili surađivati kao s neprijateljem i pokušavati raditi kompromise!?

Foto: Jerko Ban

KATASTROFA 5 KATASTROFA 4 KATASTROFA 3 KATASTROFA 2A KATASTROFA 1A

 

VUK I TRI PRAŠČIĆA

Premijera predstave: 14.travnja 2012  u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica

Režija i scenarij: Dušan Došenović
Odabir svjetla: Marinko Radočaj
Odabir tona: Angel Naumovski
Kostimografija: Udruga Gluhih i nagluhih grada Zagreba
Dizajn promotivnog materijala: Mihaela Vlašić
Glumci: Branka Rešetar, Rina – Azra Jusić, Mihaela Vlašić, Petra Podhorsky i Dušan Došenović

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

BB

Premijera predsave: 21. ožujka 2012. premijera u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica

Ideja, režija i scenarij: Angel Naumovski
Kostimografija i scenografija: Dramski studio “DLAN”
Odabir svjetla: Mario Vnučec
Odabir glazbe: Mario Kovač
Naracija: Damir Kantoci
Plakat i programske knjižice: Lino Ujčić
Glume: Lino Ujčić, Mingsheng Pi, Dušan Došenović, Lea Starčević, Iva Vrbos, Branka Rešetar, Angel Naumovski

Velik Brat je svugdje – oko nas, nad nama, iza nas, ispred nas, ispod nas, u nama….
Bilo kuda, Veliki brat svuda!…..

3 2 1

RUKE KOJE PLAČU II: Biti Gluh ili gluh, koga briga!?

Premijera predstave: 18.03.2010.  u kazalištu KNAP, Kulturni centar Peščenica

Ideja, režija i scenarij: Angel Naumovski
Odabir glazbe: Mario Kovač i Angel Naumovski
Scenski pokret: Sandra Banić Naumovski
Svjetlo: Marinko Radočaj
 Scenografija i kostimografija: Udruga „Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“
Produkcija: Udruga „Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“
Dizajn promotivnog materijala: Lino Ujčić
Glume: Robert Lovrić, Milena Rašković, Branka Rešetar,  Slavica Pemper, Lea Starčević, Lino Ujčić, Dušan Došenović, Iva Vrbos, Angel Naumovski i Vojin Perić (glas)

Predstava je ostvarena uz  potporu  Ureda za obrazovanje,kulturu i šport grada Zagreba  i Ministarstva kulture.

Izvedbe predstave:
02.-09.10.2010. – SALVIA, Europski festival umjetnosti i kulture Gluhih u Ljubljani, Slovenija.

28.11.2010. u HKD u Rijeci

“Ruke koje plaču II – Biti Gluh ili gluh, koga briga!?” je nastavak predstave “Ruke koje plaču” s naglaskom na posebnom položaju različitih grupacija osoba s oštečenjem sluha. Kao i svugdje u našem  multinacionalnom društvu, u malom društvu naizgled međusobno jednakih , ipak postoje razlike između samih tih malih grupičica. Poanta predstave je da u Zakonu ne postoje stavke niti akti koji prepoznaju te grupičiće, odnosno, pred Zakonom su svi isti, ljudi od krvi i mesa koji na jedvite jade preživljavaju u korumpiranom i častohlepnom društvu kojim upravljaju pojedinci, zapravo moćnici.

BITI GLUH 0 BITI GLUH 1 BITI GLUH 2

 

PINOKIO

Premijera predstave:  16.lipnja 2014. u Kulturnom centru Trešnjevka, Zagreb

Režija: Lino Ujčić
Odabir glazbe: Dražen Maleković
Majstor rasvjete: Claudio Canciani
Scenografija i kostimografija: Dramski studio DLAN
Glume: Iva Vrbos, Mingsheng Pi , Lino Ujčić i Angel Naumovski
Foto: Jerko Ban

I u novom suvremenom svijetu živi Pinokio u svojim lažima, ovisnostima, bježanju od odgovornosti …
Pogledajte našu dramu novog – starog Pinokia i možda zajedno otkrijemo smisao života i stvorimo bolji svijet..?!

Ova predstava se bavi suvremenim, novim, modernim Pinocchiom koji, iako ima moblini telefon i tablet, pravi iste pogreske: zivi u svojim lazima i ovisnostima, bjezi od odgovornosti. On je djelo modernog inzenjera robotike koji u njemu vidi sina i salje ga u skolu, gdje Pinocchio nauci vise od zlocestog ucenika nego od nastavnika. Nauci lagati. Prolazi kroz niz, uglavnom smijesnih, situacija, i nakon zadnje, pocne razmisljati o posljedicma svojih postupaka i kako ce one imati utjecaj na njegovog voljenog oca. To je trenutak u kojem, uz pomoc vile, on postane pravi djecak. Naucio je zivotnu lekciju: otvorio je svoje srce i tako postao boljom osobom.

PINOKIO 5 PINOKIO 4 PINOKIO 3 PINOKIO 2 PINOKIO 1